Interesantno – Kako je nastao selotejp?

Ljepljive trake prave se još od sredine 19. vijeka, a u masovnu upotrebu ušle su zahvaljujući naizgled banalnom problemu koji je mučio auto-industriju.

Kao što mnogi umjesto „pasta za zube“ i dalje kažu „kaladont“, tako je i brend „Selotejp“ kod nas, ali i u Velikoj Britaniji i nekim drugim zemljama, postao generički – sasvim je poprimio opšte značenje i sada predstavlja naziv za svaku providnu lepljivu traku koje ima u većini domova. Tokom posljednje decenije brend je u vlasništvu kompanije Henkel.

Selotejp (Sellotape) je ljepljiva traka osjetljiva na pritisak čiji je sastav u osnovi celuloza. Služi za lijepljenje, odnosno spajanje najrazličitijih materijala: papira, kartona, plastike, pa i metala, stakla, drveta… praktično bilo čega za bilo šta, u zavisnosti od situacije i mogućnosti.

Prvi proizvod nalik selotejpu pominje se još 1845. godine, kade je dr. Horas Dej, hirurg iz Nju Džerzija, osmislio ljepljivu traku osjetljivu na pritisak tako što je nanosio prirodnu gumu na tkaninu i to koristio umjesto današnjih flastera.

U dvadesetim godinama 20. vijeka ljepljiva traka ušla je u masovnu proizvodnju. Naime, tada je u fabrici 3M osmišljen sličan proizvod na bazi gume kako bi se riješio danas naizgled banalan problem auto-industrije: prilikom farbanja dijelova u dvije ili više boja, prelaz između dvije boje često nije bio ravna linija. Naime, dio površine koji proizvođač nije želio da ofarba u određenu boju zaštitio bi papirom, ali papir nije potpuno prijanjao pa bi često ivica propustila nešto nove farbe. Tada prelaz iz jedne boje u drugu ne bi bio ravna linija već bi djelovao neuredno.

Selotejp su osmislili i dali mu ime 1937. godine Kolin Kininmont i Džordž Grej. Njihova traka napravljena je od gumene smole koju su nanosili na celofan, providni materijal izrađen od celuloze. Kasnije, selotejp se proizvodio u južnom Londonu u fabrici u sastavu „Dikinson Robinson grupe“, koja se bavila proizvodnjom papira i pakovanjem. Tokom Drugog svjetskog rata selotejp je masovno korišćen za lijepljenje stakala kako bi manje pucalo i kako se ne bi rasipalo, a danas je ovo neizostavna sitnica koja ide uz svaki radni sto.

Izvor:

www.selotejptraka.ba